«Falsifikovao si potvrdu o uplati da bi me namjestio», rekao je Craig.
«Hajde onda, pokušaj to dokazati na sudu», rugao mu se Oscar.
Craig je tajno snimio ostatak razgovora na svom uređaju. Prvi put u životu zaista je shvatio Peytonin savjet, shvativši da najopasniji napadi gotovo uvijek dolaze od ljudi koje čovjek već poznaje.
Policija je vrlo brzo napredovala u istrazi. Grafički dizajner kojeg je Oscar angažovao priznao je da je primio izdašnu uplatu da falsifikuje bankovni dokument. Upravni odbor je odmah ukinuo Craigovu suspenziju i službeno ga oslobodio svih optužbi.
Kada je Craig nazvao Tysona da mu izrazi duboku zahvalnost, upitao ga je koliko mu duguje za pravne honorare.
«Ne duguješ mi ništa», odgovorio je Tyson.
«Kako to misliš, ništa?» upitao je Craig iznenađeno.
«Peyton je unaprijed pokrila sve moje honorare», objasnio je Tyson. «Također me zamolila da ti prenesem poruku—da ćeš konačno naučiti preuzeti odgovornost za sebe».
Upravo ta rečenica ostala je urezana u Craigovom sjećanju mnogo dana.
U međuvremenu, život u Craigovom domu potpuno se raspao.
Rok koji je Peytonin advokat odredio za iseljenje iz stana bio je sada udaljen samo dvije sedmice. Nekretnina je u potpunosti pripadala njoj, jer je kupljena prije njihovog braka, a Craig nije želio da se bori za nešto za što je znao da mu nikada nije pripadalo.
Uspio je pronaći mali, zapušteni stan u centralnoj četvrti Cedar Riverside. Sastojao se od dvije sićušne spavaće sobe, skučene kuhinje, starog namještaja i mjesečne stanarine koju je, prvi put u životu, morao u potpunosti pokriti iz vlastitog džepa.
Kada je Béatrice ušla u mali salon, pogledala je oko sebe sa suzama u očima i razočaranjem. “Zar stvarno treba da živimo na ovakvom mjestu?”
“Za sada, da”, odgovorio je Craig neutralnim tonom.
Susan je otvorila uski ormar i okrenula se prema bratu s bijesnim izrazom na licu. “A gdje bih trebala staviti sve svoje stvari?”
Craig je pogledao mlađu sestru s dubokim umorom. “Nećeš živjeti s nama.”
“Šta to znači?” rekla je Susan bez daha, pokušavajući udahnuti.
“Imaš dvadeset šest godina i diplomirala si prije četiri godine, tako da moraš odmah naći posao”, rekao je Craig odlučno.
“Ali nikad mi prije nisi rekao tako nešto!” viknula je Susan.
“Jer nikad prije nije bilo potrebno”, iskreno je priznao Craig. “Peyton je plaćala skoro sve što smo koristili, a ja sam trošio svoju platu kao da nemam nikakvu odraslu odgovornost.”
Béatrice je odmah pokušala intervenisati. “Ne govori tako svojoj sestri, Craig!”
“Mama, dosta je”, prekinuo ju je odlučno. Prvi put u životu obratio se majci s takvom strogošću. “Godinama sam ti dopuštao da donosiš svaku odluku o mom braku. Dopuštao sam ti da neprestano kritikuješ moju ženu, da se miješaš u naš dom, da procjenjuješ treba li imati djecu, da ismijavaš njeno kuhanje, njenu odjeću i njen raspored rada, dok sam ja šutio. I to je također bila u potpunosti moja greška.”
Béatrice je sjela na staru stolicu bez riječi. Te večeri niko nije večerao u tom stanu.
Tri dana kasnije, Susan je dobila poziv za intervju u lokalnoj agenciji za osiguranje. Sigurno nije bio posao iz snova, ali prvi put u životu, odštampala je svoj životopis na vlastitu inicijativu.
