Kasnije mi je Nora pokazala poruke.
Ethan je nazvao dvadeset i tri puta.
Zatim trideset i jedan.
Zatim četrdeset i šest.
Gledala sam kako mi telefon svijetli na radnoj površini.
Ethan Whitaker.
Ethan Whitaker.
Ethan Whitaker.
Svaki propušteni poziv osjećao se kao kucanje na vratima zatvorene sobe iz koje sam već pobjegla.
Nisam se javila.
Do podneva je stigla poruka.
Clare, molim te nazovi me. Moramo razgovarati. Napravio sam grešku.
Uslijedila je još jedna.
Moja majka me pritiskala. Madison nije ništa značila. Molim te.
Zatim:
Ženo, volim te.
Buljila sam u tu riječ dok nije izgubila svoje značenje.
Ženo.
Bacio ju je kao smeće, a sada ju je htio izvući natrag jer je otkrio da je zlato.
Nora je stajala pored mene, šutke.
Uzela sam telefon, otvorila njegov kontakt i blokirala ga.
Kuhinja je ostala tiha.
Negdje visoko iznad grada oluja je prošla.
DIO TREĆI
Ethan Whitaker proveo je veći dio svog odraslog života u uvjerenju da je najpametniji čovjek u svakoj prostoriji.
To uvjerenje umrlo je u 9:17 ujutro, u utorak.
Prema riječima Norine prijateljice koja je radila s jednim od Ethanovih podizvođača, došao je kasno u ured – blijed, znojav i neispavan. Zatvorio se u konferencijsku salu i proveo dva sata zovući ljude koji se nisu javljali. Do podneva je pola njegovih zaposlenika znalo da nešto nije u redu. Do tri – znali su svi.
„Whitaker Development” bila je srednje velika konsultantska firma za gradnju sa sjajnom web stranicom, nekoliko ugovora za luksuzne stanove i više dugova nego što je Ethan želio priznati. Izgradio je svoju reputaciju na šarmu, ambiciji i iluziji da važni ljudi vjeruju u njega.
Sada je cijeli grad znao da je razveo kćer jedne od najutjecajnijih porodica u Americi – u noći prije njenog javnog nasljedstva.
Nikome nisu trebali lični detalji da bi uživao u poniženju.
Internet je obavio ostalo.
Neki su ga nazivali najnesretnijim mužem Chicaga. Drugi – lovcem na miraz, previše nesposobnim da prepozna zlato. Neko je pronašao Madisonine profile na društvenim mrežama i objavio fotografije s njom na dobrotvornim događajima, kako se naslanja na Ethanovu ruku, prije nego što je moja brakorazvodna parnica uopće bila pravomoćna. Komentari su bili nemilosrdni.
Margaret je pokušala uzvratiti udarac.
Poslijepodne je napisala bijesan Facebook post u kojem me optužila za prevaru i okrutnost, tvrdeći da sam „napustio dobru porodicu nakon što sam je iskoristio za jednostavno životno iskustvo.” Post je ostao online sedamnaest minuta prije nego što je neko objavio snimke ekrana njenih starih komentara u kojima se hvalila da se njen sin „konačno riješio mrtvog tereta.”
Ta rečenica je postala viralna.
„Mrtvi teret” je postao hashtag.
Tada je Ethan nazvao Noru.
Javila se na zvučnik dok sam stajala kraj prozora.
„Nora, hvala Bogu. Je li Clare tamo?”
Nora me pogledala. Odmahnula sam glavom.
„Ne”, rekla je.
„Znam da je kod tebe.”
„Zašto onda uopće pitaš?”
Duboko je udahnuo. „Moram razgovarati sa svojom ženom.”
„Bivšom ženom.”
„Papiri još nisu obrađeni.”
