Na recepciji, žena iza pulta gurnula mi je blokčić s formularom za pacijenta, linijom za saglasnost i jarko narandžastom sigurnosnom naljepnicom od koje mi se stegao želudac.
Potpisala sam ga ipak.
Dala sam Mayin datum rođenja. Odgovorila na sva pitanja. Gledala sam kako medicinska sestra omotava manžetnu za pritisak oko njene tanke ruke i štampa plastičnu narukvicu s njenim imenom.
Do 15:08 naručili su krvne pretrage i ultrazvuk.
Robert je jednom poslao poruku.
Gdje si?
Okrenula sam telefon ekranom prema dolje na koljena.
Strah te može naučiti poslušnosti godinama, ali majčinstvo ima drugačiju kičmu. Ispravi se čak i kad ti ostatak tijela drhti.
Maya je ležala na stolu za pregled ispod tanke papirnate plahte, s duksom presavijenim pored sebe i prstima koji su stiskali ivicu madraca. Soba je mirisala na antiseptik i toplu plastiku. Ultrazvučni aparat ispuštao je tihi električni šum dok je tehničarka klizila sondom duž Mayinog stomaka.
