„Doveo ju je u tvoju kuću prije nego što si uopće otišla?”, upitala je.
Kimnula sam.
Nora je pažljivo odložila svoju šolju. „Nadam se da će njegov posao izgorjeti do temelja.”
Uprkos sebi, izletio mi je jedan jedini smijeh. Boljelo je.
Uzela me je za ruku. „Ostani ovdje. Koliko god želiš.”
Isprva sam u Norinoj sobi za goste spavala samo u nemirnim etapama. Svaki put kad bih zatvorila oči, vidjela bih Ethana kako uzima Madisoninu torbu. Do zore su mi prsa bila šuplja, ali prestala sam se raspadati.
U 7:12 ujutro telefon mi je ponovo zazvonio.
Ovaj put to nije bio moj otac.
Bio je to Richard Hale, glavni pravni savjetnik mog oca, čovjek koji me poznaje od svoje dvanaeste godine i koji me jednom uhvatio kako kradem kolačiće s bifea u sali upravnog odbora.
„Gospođice Ashford – rekao je, formalan kao i uvijek. – Izvinjavam se zbog ranog poziva.”
Sjela sam u krevetu. „Richarde.”
„Vaš otac me zamolio da potvrdim da su svi dokumenti spremni. Najava izlazi u devet sati po istočnom vremenu. Upravni odbor se sastaje sutra u Washingtonu. Vaš ured je pripremljen.”
Moj ured.
Moj pravi život.
Život koji sam odgodila zbog muškarca koji me smatrao teretom.
Pogledala sam svoju lijevu ruku – golu. Negdje tokom noći skinula sam vjenčani prsten i ostavila ga na Norinoj prozorskoj dasci.
„Hvala – rekla sam. Glas mi je bio promukao, ali miran. – Recite mom ocu da ću biti tamo.”
Richard je oklijevao. „Također me zamolio da vas podsjetim da ne morate zaslužiti svoje mjesto u vlastitoj porodici.”
Grlo mi se steglo.
Kad je razgovor završio, zatekla sam Noru naslonjenu na dovratak, s dvije kafe u rukama.
„Eto – rekla je tiho. – To je zvučalo kao mnogo novca.”
Gotovo sam se nasmiješila. „I jeste.”
U 9:15 njen telefon je kliznuo iz ruke i uz klopot pala na kuhinjski sto.
„Claire – prošaptala je. – Molim te, reci mi da je to neka šala.”
Prišla sam bliže.
Na ekranu je blistao naslov najvećeg finansijskog portala u zemlji:
KĆI JONATHANA ASHFORDA PREUZIMA KONTROLU NAD NORTHBRIDGE GLOBAL NAKON PRENOSA NASLJEDSTVA OD 2 MILIJARDE DOLARA
Ispod – fotografija mene u krem odijelu s dobrotvorne gala večeri prije dvije godine, moj otac pored mene, s ponosom položenom rukom na moje rame.
Nora je pogledala s ekrana u moje lice.
„Ti si ta Claire Ashford?”
Kimnula sam.
Usta su joj se otvorila, zatvorila, pa ponovo otvorila. „Dopuštaš da se Ethan Whitaker prema tebi ponaša kao prema jeftinoj ženi, a tajna si nasljednica Northbridge Globala?”
„Kad to tako kažeš, zvuči glupo.”
„To je budalasto.” – Oči su joj se napunile suzama. – „Ali je i ikonično.”
Tada sam se nasmijala, zaista nasmijala, i taj zvuk me iznenadio.
Na drugom kraju grada Ethan je vidio isti naslov.
Zamišljala sam ga kako sjedi za našim staklenim stolom za doručak, šolja kafe u ruci, Madison priljubljena uz njega u mom ogrtaču, Margaret kako se žali na vrijeme. Zamišljala sam trenutak kada mu se palac ukočio nad ekranom. Trenutak kada mu je krv nestala s lica. Trenutak kada je iznova i iznova zumirao moju fotografiju i pokušavao prisiliti stvarnost da se promijeni.
